Uzgoj krastavaca
savjet za prehranu usjeva

Sve što trebate znati o gnojidbi krastavaca, najbolja praksa, prikladni proizvodi, terenska ispitivanja i drugo.

Savjeti kako uzgajati krastavac (Cucumis)

  • Krastavac najbolje raste i daje najbolje prinose na plodnim, dobro teksturiranim, toplim tlima – s pH od 5,5 do 6,5.

  • U tlima s pH nižim od 5,5 može doći do problema s dostupnošću nekih hranjivih tvari, posebice P, K, Ca, B i Mo. S druge strane, u slučaju uzgoja na lužnatim tlima (s pH iznad 7,5) mogu se javiti simptomi nedostatka B, Cu, Fe, Mn, P i Zn.

  • Krastavac slabo raste i slabo rađa na svježe vapnenačkim tlima. Krastavac je vrlo osjetljiv na slanost tla.

  • Krastavac je vrsta koja voli toplinu. Optimalna temperatura za njegov uzgoj između je 20 i 27 °C. Temperature iznad 35 °C negativno utječu na rast biljaka i prinos – također potiču nedovoljnu opskrbu biljaka vodom.

  • Krastavac ima velike potrebe za vodom i hranjivim tvarima – zbog snažnog rasta biljke i visokog prinosa.

Tablica Potrebe krastavca za hranjivim tvarima

MakronutrijentiNP2O5K2OMgOCaOS
Makronutrijenti (kg/t)
1,6-1,81,4-1,82,8-3,20,5-0,82,5-3,50,4-0,5
MikronutrijentiBCuMnMoZnFe
Mikronutrijenti (g/t)5-81-310-300,1-0,210-3010-20

Tablica Preporučeni sadržaj hranjivih tvari u tlu za uzgoj krastavaca (mg/litri tla)

Hranjiva tvarNP2O5K2OMgOCaO
mg/litri tla55-8060-80180-25060-801000-1600

Potreba za hranjivim tvarima ovisi o fazi razvoja biljke. Krastavac ima najveće potrebe za kalijem, dušikom i kalcijem. Ta potreba raste s razvojem biljke, a najveću vrijednost postiže u razdoblju intenzivnog rasta i davanja prinosa.

Uloga odabranih hranjivih tvari u uzgoju krastavaca

Dušik

Krastavac ima velike potrebe za dušikom u hranjivim tvarima. To je najvažnija hranjiva tvar u ishrani bilja. Sastavni je dio aminokiselina, proteina i nukleinskih kiselina, odnosno neophodan je kako u fazi diobe stanica, tako i u fazi rasta biljaka. Kao sastavni dio klorofila, izravno utječe na fotosintezu jer je dio enzima RuBisCO, koji ima bitnu ulogu u vezivanju ugljičnog dioksida u biljkama. Od pravilne opskrbe krastavca tim hranjivim tvarima ovisi prinos, ali i njegova kvaliteta. Međutim, prevelika gnojidba dušikom dovodi do pretjeranog rasta biljaka, slabog zametanja plodova i smanjenog prinosa. Krastavci prekomjerno gnojeni dušikom nisu pogodni za kiseljenje.

Kalij

Krastavac ima vrlo visoke potrebe za kalijem. Kalij je odgovoran za pravilan rad mnogih fizioloških procesa u biljkama. Najvažniji su od njih regulacija biljne ravnoteže vode i sudjelovanje u biosintezi šećera. Kalij povoljno utječe na sočnost, čvrstoću i okus krastavaca.

Fosfor

Potrebe krastavca za fosforom razmjerno su visoke. Uloga te hranjive tvari za biljke je značajna. Fosfor je sastavni dio staničnih membrana, što omogućuje pravilno funkcioniranje biljaka. Također je hranjiva tvar koja izravno sudjeluje u proizvodnji energije biljaka – stoga je neophodna tijekom cijelog razdoblja rasta. U slučaju krastavca iznimno je važan jer su “energetski najintenzivnije” faze rasta biljke intenzivan rast izdanaka i lišća, cvatnja te zametanje i rast plodova. Kod mladih biljaka fosfor potiče rast korijenskog sustava.

Kalcij

Krastavac ima velike potrebe za kalcijem. Ta je komponenta neophodna za formiranje strukture stanične stijenke (zajedno s borom) – stoga ima strukturnu i građevnu važnost. Tako pojačava prirodnu otpornost biljaka na stresne čimbenike – biološke (bolesti) i okolišne (npr. niske temperature). Jedna je od najvažnijih hranjivih tvari odgovornih za kvalitetu krastavaca. Njegov nedostatak glavni je uzrok unutarnjeg pucanja ploda.

Nedostaci hranjivih tvari
DušikRast biljke je zaustavljen, a lišće postaje žuto-zeleno. Promjena boje najvidljivija je na donjim listovima. Cvjetovi su razmjerno veliki. Kod jakog nedostatka cijela biljka požuti, a u ekstremnim slučajevima pobijeli. Plodovi krastavca postaju kratki, debeli, blijedi ili sivkasti. Kora može postati bodljikava, a plod može postati šiljast.
FosforBiljke se razvijaju vrlo sporo i zaostaju u razvoju. Listovi su svjetliji nego inače, a donja im je površina sivkasto-zelena. Značajan nedostatak fosfora potpuno sprječava rast; mlađi su listovi mali, kruti i tamnozeleni. Na starijem lišću pojavljuju se velike vodenaste pjege koje se s vremenom šire i na mlađe lišće. Te mrlje posmeđe i osuše se. Cijeli se list skuplja, osim peteljke koja još neko vrijeme ostaje natečena. Zametanje plodova je ograničeno. Problem se javlja na vapnenačkim i teškim tlima gdje je dostupnost fosfora biljkama ograničena.
KalijRast biljke je zaostao, internodiji su kratki, a listovi sitni. Rubovi lišća se suše, ali živci još neko vrijeme ostaju zeleni. Kasnije kloroza između živaca postaje izraženija i proteže se prema središtu lista – dolazi do nekroze. Simptomi se šire od baze prema vrhu biljke, pri čemu su najteže zahvaćeni najstariji listovi. Plodovi mogu biti nepravilnog oblika. Nedostatak kalija može se pojaviti na težim tlima koja vežu kalij, lakim pjeskovitim tlima ili na tresetnim supstratima.
KalcijNajmlađi listovi imaju prozirne bijele točkice u blizini rubova i između živaca. Postupno rastuća kloroza između živaca pojavljuje se na većini lišća; glavne žile ostaju zelene. Rast je zaostao, a internodiji su kratki, osobito u blizini vrha. Najmlađi listovi ostaju mali, rubovi su im duboko urezani i uvijeni prema gore. Kasnije se listovi skupljaju od rubova do središta. Stariji listovi savijaju se prema dolje. U slučaju velikog nedostatka, peteljke su lomljive, a lišće lako opada. Cvjetovi su manji nego inače i bljedožuti; plodovi ostaju sitni, naborani i bezokusni. Nedostatak kalcija može se pojaviti u tlima u kojima su rezerve kalcija isprane i u tlima s niskim pH.
MagnezijSimptomi se prvo javljaju kod starijeg lišća, a javlja se i opća kloroza iako žile ne gube zelenu boju. Kod većeg nedostatka kloroza se dalje širi, zahvaća manje žile i postaje intenzivnija; samo glavne žile ostaju zelene. Simptomi se prvo vide na starijim, zatim na mlađim listovima, dok na kraju cijela biljka ne požuti. Simptomi nedostatka magnezija mogu se pojaviti na pjeskovitim tlima i nakon primjene visokih doza K. Mogu se pojaviti i tijekom vrlo vrućeg, suhog vremena.
SumporRast biljaka je ograničen. Listovi ostaju sitni, posebno oni mlađi, savijaju se prema dolje, bljedozeleni su i žuti. Za razliku od nedostatka dušika, žutilo je najmanje izraženo na starijem lišću. Rubovi mlađih listova primjetno su neravni.
BorVrh, uključujući vršni meristem, i najmlađi nerazvijeni listovi, uvijaju se i odumiru, a mrtvo tkivo izgleda sivkasto. Izdanci također brzo venu. Nešto stariji listovi uspravni su prema gore i kruti, a kod izraženijeg nedostatka točkasti su između živaca. Izdanci prestaju rasti, dajući biljci patuljasti izgled. Nedostatak bora doprinosi niskoj učinkovitosti formiranja primordija, a plodovi su često deformirani i kratki. U pjeskovitim tlima nakon kalcifikacije može doći do nedostatka bora. Simptomi također mogu biti uzrokovani prekomjernom kalcifikacijom, nedovoljnim zalijevanjem biljaka i previsokim ili preniskim pH tla.
BakarRast biljaka je ograničen. Internodiji su kratki, što biljci daje grmolik izgled. Osobito mlađi listovi ostaju mali. Na starijem lišću mogu se pojaviti međužilne klorotične pjege, ali nema finog klorotičnog uzorka tipičnog za nedostatak željeza i mangana. Kasnije lišće postaje zeleno do smeđe bez sjaja, dolazi do nekroze i list vene. Kloroza napreduje od starijeg prema mlađem lišću.
ŽeljezoPrvi simptom nedostatka željeza međužilna je kloroza najmlađih listova, koja prelazi u opću klorozu i na kraju uzrokuje potpuno bijeljenje lista. U naprednijim fazama kloroza se širi na žile, najprije na male; listovi postaju limunski žuti do žućkasto-bijeli. Izdanci prestaju rasti, a na rubovima listova koji su izgubili klorofil pojavljuju se nekroze. Za razliku od nedostatka mangana, najviše su pogođeni najmlađi listovi, a simptomi napreduju od vrha prema dnu lista. Nedostatak željeza najčešći je kod biljaka koje rastu u tlima s visokim pH ili u tlima koja sadrže velike količine mangana.
ManganNa završnim ili mladim listovima razvijaju se žućkaste pjege između živaca. U početku čak i najmanje žilice ostaju zelene, tvoreći fini, mrežasti zeleni uzorak na žutoj pozadini. Kasnije cijeli list, osim glavnih žila, postaje žut ili žućkasto-bijel, a između žila nastaju udubljene nekrotične pjege. Stariji listovi prvi blijede i odumiru. Izdanci su jako patuljasti, a novi listovi ostaju mali. Nedostatak mangana javlja se na tlima s visokim pH, kao i na vapnenačkim tlima ili tlima s previše vapnenca.
MolibdenRani simptom nedostatka molibdena opća je kloroza. Izgleda slično nedostatku dušika, ali bez crvenila donje strane lišća. Uvijanje lišća prema gore i pjegavost koja napreduje do velikih međužilnih područja zahvaćenih klorozom simptomi su ozbiljnog nedostatka molibdena. Ti simptomi počinju na donjim listovima i šire se prema gore, pri čemu najmlađi listovi ostaju zeleni.
CinkNedostatak cinka uzrokuje patuljastost biljke, skraćivanje internodija i uvijanje mladog lišća prema gore, što biljci daje donekle grmolik izgled. Na lišću se mogu pojaviti sivo-smeđe ili smeđe mrlje. Listovi su manji. Starije lišće pokazuje malo pjegavosti između živaca; uzorak je grublji nego u slučaju nedostatka željeza i mangana. Simptomi se šire od starijih prema mlađim listovima. Simptomi nedostatka cinka javljaju se na lužnatim tlima ili nakon gnojidbe visokim dozama fosfora.

Gnojidba krastavca

Dušik

Prije stvaranja nasada potrebno je izvršiti analizu tla na sadržaj mineralnog dušika (u oba oblika: nitrata i amonijaka). Prije sjetve krastavaca tlo treba obogatiti s 30 – 40 kg N/ha, uzimajući u obzir dušik već dostupan biljkama. Ostatak se može unositi postupno svaki tjedan fertirigacijom ili u 2 ili 3 doze standardnih gnojiva za tlo koja sadrže dušik. Krastavac vrlo dobro reagira na gnojidbu nitratnim (N-NO3-) oblikom dušika, koji također podržava unos kalija. Međutim, radi se o obliku s visokim indeksom soli – prevelike doze uzrokovat će zaslanjivanje tla. U uzgoju bez fertirigacije primjena gnojiva s kontroliranim otpuštanjem hranjivih tvari omogućuje primjenu dijela ukupnog dušika prije sjetve. Preostalu dozu treba primijeniti u fazi intenzivnog rasta biljke.

Fosfor

Može se primijeniti u cijelosti prije sjetve tijekom pripreme tla za uzgoj. Zbog ograničene pokretljivosti te hranjive tvari u tlu potrebno je umiješati primijenjeno fosforno gnojivo u tlo na dubinu od 20 do 25 cm.

Kalij

Gnojidba kalijem može se obaviti na dva načina – jednom prije sjetve (upotrebom obloženog gnojiva s produljenim djelovanjem) ili tijekom rasta biljaka. Preporuka je dozu prihranjivanja kalijevim gnojivima podijeliti u dva dijela: prvi (35 – 45 % od ukupne količine) treba primijeniti na početku cvatnje prvog cvata, a sljedeći treba primijeniti 3 – 4 tjedna kasnije. U uzgoju s fertirigacijom preporučuje se postupno prihranjivanje biljaka kalijem svaki tjedan od razvoja cvata do sazrijevanja zadnjeg ploda. Krastavac je vrsta vrlo osjetljiva na kloride. Stoga se preporučuje upotreba kalijevih gnojiva bez klorida, kao što je kalijev sulfat.

Magnezij

Može se primijeniti u cijelosti prije sjetve – tijekom pripreme tla za uzgoj. Učinkovita je i folijarna gnojidba u razdoblju intenzivnog rasta nadzemnog dijela biljke.

Kalcij

Gnojidbu kalcijem na fertigiranim nasadima treba provoditi od razvoja prvog cvata do početka sazrijevanja zadnjeg ploda. U nasadima gdje se upotrebljavaju standardna gnojiva s kalcijem u tlu (obično kalcijev nitrat), doze treba primijeniti dva puta: prvu dozu (30 – 40 % od ukupne količine) na početku razvoja prvog cvata i drugu 3 – 5 tjedana kasnije. U uzgoju krastavaca učinkovita je i folijarna primjena kalcija.

Pitanja i odgovori

U nastavku se nalaze neka često postavljana pitanja uzgajivača u vezi s uzgojem krastavca.

  • Krastavac preferira plodno tlo s visokim sadržajem organske tvari.
    Stajsko gnojivo preporučuje se primijeniti prije početka nasada – po mogućnosti ispod predusjeva.

  • Praktično ne, budući kalcifikacija služi za regulaciju pH tla, a dostupnost kalcija iz gnojiva upotrijebljenih za otkiseljavanje tla može biti ograničena.
    Osim toga, kalcifikaciju treba provesti najmanje godinu dana prije uzgoja krastavca.

  • Potrebe krastavca za hranjivim tvarima se mijenjaju.
    Kako bi se održali optimalni uvjeti uzgoja, sastav i količinu gnojiva potrebno je prilagoditi fazi rasta biljke.

  • Najveće potrebe za tom hranjivom tvari krastavac ima na početku razdoblja rasta.
    Međutim, to ne znači da mu ta hranjiva tvar nije potrebna u narednim fazama rasta.
    Svakako jest, ali u manjim količinama.
    Gnojidbu dušikom treba prekinuti kad prestane stvaranje novih izdanaka i njihov rast u duljinu.

thumb

Naš portfelj

Održiva i inovativna rješenja za povećanje prinosa usjeva

Istražite naše proizvode
thumb

Naše znanje

Savjeti i trikovi, informacije vezane za tržište i usjeve

Istražite naše znanje
thumb

Naša ispitivanja

Vidjeti znači vjerovati, rezultati ispitivanja iz cijelog svijeta

Istražite naša ispitivanja