Dugotrajno, postojano i nježno otpuštanje sumpora

Sumpor je bitna hranjiva tvar za usjeve. Poljoprivrednici imaju izbor sulfatnih gnojiva za pomoć u rastu usjeva. Međutim, kao i sa svim topljivim hranjivim tvarima za biljke, postoji zabrinutost da su sulfati skloni ispiranju – ili da se izgube kroz tlo izvan dosega korijenja – prije nego što ih usjev uspije unijeti.

Učenje o ispiranju

Sveučilište u Nottinghamu iz UK-a provelo je testni eksperiment na stupcu tla, osmišljen kako bi usporedio brzinu otpuštanja sulfata iz polisulfata s onom iz drugih gnojiva.

Svaki uzorak tla, dubina ili stupac ilovače, prethodno je bio ispran od hranjivih tvari iz tla. Dodana su četiri različita granulirana gnojiva – polisulfat, amonijev sulfat, kalijev sulfat i kizerit – koja sadrže ekvivalentne količine sumpora. Uzorci tla svakodnevno su ispirani deioniziranom vodom, a u procjednoj vodi mjeren je sadržaj sulfata.

Postupno oslobađanje sulfata iz polisulfata jasno je u usporedbi s drugim gnojivima.

Dokazano produljeno otpuštanje hranjivih tvari polisulfata

Rezultati eksperimenta s otpuštanjem sulfata pokazuju da se sulfat u polisulfatu otpušta lagano i tijekom duljeg razdoblja, otprilike 50 dana. Što znači da se sumpor oslobađa ondje gdje je potreban u gornjoj razini tla, brzinom koja je biljkama potrebna i tjednima.

Sulfat iz drugih gnojiva otpušta se puno brže, a vjerojatno i prebrzo da bi ga korijenje usjeva moglo uhvatiti i upotrebljavati tijekom dugog razdoblja, što znači da se neiskorišteni sulfati ispiru iz tla.

Razumijevanje hranjivih tvari koje usjevi zahtijevaju te kad i kako su dostupni, važan je korak u pomaganju pri donošenju pravog izbora gnojiva za primjenu kako bi se postigla puna učinkovitost usjeva.